Déclinaison / Conjugueur latin
obpugnor - Diathèse passive
(obpugno, obpugnas, obpugnavi, obpugnāre, obpugnatum)
verbe transitif I conjugaison
Voir la traduction de ce mot
| PRÉSENT |
| I sing. | obpugnor |
| II sing. | obpugnāris, obpugnāre |
| III sing. | obpugnātur |
| I plur. | obpugnāmur |
| II plur. | obpugnamĭni |
| III plur. | obpugnantur |
| IMPARFAIT |
| I sing. | obpugnābar |
| II sing. | obpugnabāris, obpugnabāre |
| III sing. | obpugnabātur |
| I plur. | obpugnabāmur |
| II plur. | obpugnabamĭni |
| III plur. | obpugnabantur |
| FUTUR SIMPLE |
| I sing. | obpugnābor |
| II sing. | obpugnabĕris, obpugnabĕre |
| III sing. | obpugnabĭtur |
| I plur. | obpugnabĭmur |
| II plur. | obpugnabimĭni |
| III plur. | obpugnabuntur |
| PARFAIT |
| I sing. | obpugnatus, a, um sum |
| II sing. | obpugnatus, a, um es |
| III sing. | obpugnatus, a, um est |
| I plur. | obpugnati, ae, a sumus |
| II plur. | obpugnati, ae, a estis |
| III plur. | obpugnati, ae, a sunt |
| PLUS-QUE-PARFAIT |
| I sing. | obpugnatus, a, um eram |
| II sing. | obpugnatus, a, um eras |
| III sing. | obpugnatus, a, um erat |
| I plur. | obpugnati, ae, a eramus |
| II plur. | obpugnati, ae, a eratis |
| III plur. | obpugnati, ae, a erant |
| FUTUR ANTÉRIEUR |
| I sing. | obpugnatus, a, um ero |
| II sing. | obpugnatus, a, um eris |
| III sing. | obpugnatus, a, um erit |
| I plur. | obpugnati, ae, a erimus |
| II plur. | obpugnati, ae, a eritis |
| III plur. | obpugnati, ae, a erunt |
| PRÉSENT |
| I sing. | obpugner |
| II sing. | obpugnēris, obpugnēre |
| III sing. | obpugnētur |
| I plur. | obpugnēmur |
| II plur. | obpugnemĭni |
| III plur. | obpugnentur |
| IMPARFAIT |
| I sing. | obpugnārer |
| II sing. | obpugnarēris, obpugnarēre |
| III sing. | obpugnarētur |
| I plur. | obpugnarēmur |
| II plur. | obpugnaremĭni |
| III plur. | obpugnarentur |
| PARFAIT |
| I sing. | obpugnatus, a, um sim |
| II sing. | obpugnatus, a, um sis |
| III sing. | obpugnatus, a, um sit |
| I plur. | obpugnati, ae, a simus |
| II plur. | obpugnati, ae, a sitis |
| III plur. | obpugnati, ae, a sint |
| PLUS-QUE-PARFAIT |
| I sing. | obpugnatus, a, um essem |
| II sing. | obpugnatus, a, um esses |
| III sing. | obpugnatus, a, um esset |
| I plur. | obpugnati, ae, a essemus |
| II plur. | obpugnati, ae, a essetis |
| III plur. | obpugnati, ae, a essent |
| IMPÉRATIF |
| PRÉSENT |
| II sing. | obpugnāre |
| II plur. | obpugnamĭni |
| FUTUR |
| II sing. | obpugnātor |
| III sing. | obpugnātor |
| II plur. | |
| III plur. | obpugnantor |
| PARTICIPE |
| PARFAIT |
| obpugnatus, a, um |
| INFINITO |
| PRÉSENT |
| obpugnāri |
| PARFAIT |
| Singolare: | obpugnatus, a, um esse |
| Plurale: | obpugnati, ae, a esse |
| FUTUR |
| obpugnatum esse |
| GERUNDIVO |
| obpugnandus, a, um | |